Ovonedeljni ovogodišnji odabir. Mrzelo me redom da poslažem. Možda nekome posluži za šetnju.
U najdražoj mi DBT
pesmi ima jedan stih „Southern man tells better jokes“. Ta „tvrdnja“ je, bilo
da su u pitanju šale kao takve ili umeće pričanja priča uopšte, sa poslednjim
Džejsonovim izdanjem zavredila da se odmakne od učitanog joj stereotipa i
pripisanog mita. Džejson se skinuo sa alkohola, oženio čarobnu Amandu Shires i
snimio najbolji album u karijeri. „So girl leave your boots by the bed we ain't leavin' this room.“
Cam Penner – Rivers Forgotten (To Build a Fire, 2013, Self
Released)
Nisam sigurna koliko
reklamne doskočice poput „zatvorio se u kolibu“, „postao lutalicom na raznim
putevima“ ili „otišao je nekud u zabit planine“ zaista prodaju albume. Ili je to
do potrebe publike da se pronađe u takvim opisima. Prethodni „Gypsy Summer“ bio
mi je neuporedivo bolji. No, ukoliko ima onih koji ga nisu ukačili.
Zarobljenost. Prošlost.
Duše sa kojima nam je teško da se pozdravimo.
Mire
Kay
– Somewhere Else, Here Still (The Rising Tide Lifts
All Boats, 2013, A Tenderversion Recording)
Sazvučja koja u sećanje
prizivaju ljude sa kojima si izgubio svaki kontakt – ako se uopšte susret u
cilju razmenjivanja mp3 albuma u ono vreme sporog interneta može nazvati
nekakvim bližim kontaktom. Jednom mi je jedna virtuelna prijateljica/poznanica
nasnimila Audrey. Do preslušavanja ovog albuma nisam pomislila ni na nju ni na
snolike Šveđe godinama. Sad se eto pitam šta li je sa njom.
Rayland
Baxter – Bad Things (ashkeLon EP, 2013, ATO Records)
Kako karma zvuči kad se
pretoči u pesmu.
Ko da mi je neko bacio
preteški klavir na srce, eto tako se ja osećam kad slušam ovaj album.
Naravno da svaka pesma priziva slike.
Metafore i beskrajna simbolika uz koju se tumači želja.
Jeffrey Foucault sa
bendom i ozvučene reči pesnikinje za koju prvi put čujem. „You always meant to leave,
you always said you’d
go, Come summer come fall, Come hard blown winter snow, Go ahead and walk away,
Like you don’t even care, But leave me your glass hands to hold.“
Ako pesme imaju
potencijalnu moć da nas promene, nekim čudom preoblikuju u bolje ljude, onda je
to ova pesma. Jedan čovek na putu. Čekanje. Prećutno razumevanje. Kućna himna
za sve devojke i žene muzičara.
Oklahoma je moja
omiljena država u SAD. Ovo je Otis Gibbs za mlade.
Uvek se nekako najviše
rastopim na ono što upućuje na „poznato“ i „očekivajuće“. To je ta ušuškanost u
kojoj si već bio, okružujući oset zvukovne sigurnosti. Letnji.
The Avett Brothers u
znak sećanja na Molinu.
Odličnost. Danijela, Iskra i Nuška spavaju. Plejlista je četvrti put na repeat-u. Pozdrav iz Novog Sada od desetonogog čopora Birta-Čkonjević.
ОдговориИзбриши@ Čkonja ljubi devojčice!
ОдговориИзбриши